Wednesday, April 24, 2013

OBLIVION

Pogledao sam OBLIVION Josepha Kosinskog i moram priznati da sam neobično mnogo uživao, ako zapravo imamo u vidu kakvi su pojedini temeljni aspekti ovog filma. Naime, Kosinski je snimio film za koji je malo reći da je pastiš raznih SF filmova. Scenario za ovaj film je kao muzej većine kanonskih zapleta iz SF filmova sedamdesetih i devedesetih, pa ponešto ima i iz dvehiljaditih, no ipak čak i tako modularno sklopljen film zahvaljujući vešto povezanim mehanizmima zapleta i akcentu na vizuelno koji stavlja Kosinski rezultira vrlo solidnim filmom. U određenom smislu čak OBLIVION ima određeni integritet kakav bi pre bio svojsten nekom filmu iz sedamdesetih sa Charltonom Hestonom recimo, kada su žanrovski filmovi više prodavani kao "priče" nego skupovi konvencija. Otud OBLIVION je skup ne samo konvencija već i konkretnih rešenja iz niza filmova, ali je tretiran sa punim ubeđenjem, kao da nam Kosinski sada priča neku potpuno autonomnu, svežu, priču i to se meni izuzetno dopalo.

Uostalom sam scenario ovog filma je gotovo revolucionaran po tome da u sebi nema maltene ni zrno originalnosti, svako rešenje je negde viđeno i to u vrlo popularnom izadnju, masovno prepoznatljivom. Pa ipak, scenario je izuzetno vešto sklopljen i to zaista ne smeta. Sasvim sigurno je da pored veštine pisaca da isplasiraju klišee i da ih učine "neophodnim" sateravši priču u tačku u kojoj je to jedino rešenje, odnosno dobro zaokruživši celinu kroz primenu raznih viđenih rešenja. OBLIVION u tom smislu ima sličan problem kao JOHN CARTER koji je doduše mogao da se brani time što je nastao po literarnom izvorniku iz kog u svi preuzimali ideje.

Film ima mali broj likova, Kosinski insistira na atmosferi, i film u najboljem smislu reflektuje rediteljev background u svetu arhitekture, a Claudio Miranda se nameće kao novi DP za snimanje vizuelnog spektakla sa dosta specijalnih efekata koji su u slučaju OBLIVIONa i u domenu "vidljivih" i u domenu "nevidljivih". Kosinski i Miranda stvaraju dosta solidan i uverljiv ambijent spržene zemlje i "veštačkog raja" u kome žive i rade glavni junaci.

U ideološkom smislu, OBLIVION može biti vrlo zanimljiv Srbima jer govori o situaciji koja je vrlo slična aktuelnim kosovskim tenzijama. Ne želim da spoilujem film ulazeći u prepoznavanje paralela između sadašnjih tenzija i onoga što je tema ovog filma, ali rečju ako je AVATAR film koji govori statusno o Kosovu, OBLIVION ulazi u domen tehničkih pregovora.

Tom Cruise nosi ceo film. Svi ostali su mu potčinjeni, ali Andrea Riseborough je uspela da ostvari vrlo upečatljivu ulogu. Zanimljiv je Cruiseov zaokret prema tvrđem SFu koji pravi poslednjih godina i interesantno je da on to čini kao glumac iako su obično reditelji i studiji skloniji tom sadržaju i u odnosu na snagu koncepta često upravo žrtvuju frontmena. Uostalom, sam Kosinski je snimio vrlo skupi TRON LEGACY koji je bio karakterističan po odosustvu "frontmena". No, sada se pokazao i kao dobar reditelj za star vehicle.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment