Friday, March 3, 2017

LOGAN

LOGAN Jamesa Mangolda je svakako jedan od najznačajnijih superherojskih filmova ikada snimljenih, i ako bismo sumirali zašto je to tako onda je odgovor jednostavan - ovde se konačno desilo ono što smo svi priželjkivali jako dugo, neko je iskoristio ogromnu slobodu koju nudi nekoliko stotina miliona dolara garantovanog prihoda i vrlo jak budžet. Mnogi bolji reditelji su radili u takvim uslovima, ali eto tek je stilski kameleon James Mangold iskoristio priliku i snimio svoj daleko najbolji i najznačajniji film. Očigledno je da su ekranizacije stripova za neke reditelje gubljenje vremena a za nekoga kao što je Mangold bile su put sazrevanja iako je i van toga imao puno prilika da se istakne.

LOGAN je film koji je do sada verovatno najbolje obuhvatio Wolverinea kao junaka jer u njemu on konačno pokazuje umor posle viševekovne egzistencije u kojoj mu više nije ni do čega, i više ga ništa ne iznenađuje. U tom pogledu LOGAN deluje kao superherojski BLOOD FATHER i to je samo vrh ledenog brega kada pokušamo da Jackmanovog junaka postavimo u kontekst Gibsonovog opusa. Odavno sam rekao da Jackmana smatram Gibsonovim naslednikom a verujem da i on tako misli. Stoga u LOGANu ima i BLOOD FATHERa ali i Thunderdomea u najboljem smislu. Konačno, nasilnost LOGANa je nestvarna, ne samo u pogledu krvoprolića već i u pogledu aktivnosti dece u tim scenama. Scena "uspenja Wolverinea" deluje kao da je preneta iza HACKSAW RIDGEa i na neki način LOGAN je ljubavno pismo Melu.

Nisam najpozvaniji da komentarišem gde se LOGAN nalazi u striposvokom kontinuitetu, ali rekao bih da se dešava negde pre OLD MAN LOGANa kako ga je zamislio Millar. E sad, sam strip OLD MAN LOGAN je uprkos svom tom klanju i haosu i ikonoklastičnosti ipak mnogo više disneyevski od LOGANa kao filma. Naime, LOGAN unosi jedfnu vrhunsku subverzivnu dimenziju koja mi se jako dopala i koju sam oduvek želeo da vidim u strip-ekranizaciji - naime, LOGAN govori o X-Manima koji su se raspali posle tragičnog kraja grupe, i svi su u civilu. Ali, isto tako postoji i X-MEN strip. Tema stripa se ne razrađuje previše ali stripovi igraju pivotalnu ulogu u pojedinim plot pointima.

Međutim, to što LOGAN prebacuje X-MEN u realistički kontekts ne znači da je ovaj film odmaknut od imaginarijuma stripa. Naprotiv, neki od bitnih plot pointa u filmu su bzirani na par excellence stripovskim zamislima.

Mangoldova realizacija svega ovoga je vrlo ambiciozna, solidna, pažljiva i pedantna. On nije neki veliki kreator ali sada je tačno znao šta treba da se postigne i LOGAN donosi tu melgibsonovsku sirovost i atmosferičnost neo-vesterna. reference naravno mogu biti razne ali svakako da mi Walter Hill prvi pada na pamet, kao i novoholivudfski film sedamdesetih.

Dafne Keen je otkriće ovog filma i mislim da ćemo je puno gledati u predstojećem periodu. Ako nešto treba da se izdvoji u vezi sa njom to je odlično snalaženje u scenama kada treba da bude podivljalo vulverinče i puna ubedljivost u akcionim prizorima. Nezavisno od toga šta je to toga stunt a šta efekat, Dafne Keen uspeva da bude uverljiva i kao interpretator i kao likeness za dete iz projekta X-23.

Jackman je na bazi X-MENa ušao u žanropvske kruogove i snimio je nekoliko izuzetno bitnih SF naslova kao što su REAL STEEL i CHAPPIE. Meni se dopao i prvi WOLVERINE. Pa ipak LOGAN je bez sumnje njegovo daleko najznačajnije delo u ovoj franšizi i film koji ima svoje mesto u samom vrhu njegovog gluačkog opusa, pa i samog podžanra uopšte. Reklamna kampanja je stvarala utisak da ćemo gledati nešto važno i nije nas lagala.

* * * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment