Question: Did you feel that Bad Boys II embodied that concept more than Bad Boys I?
Edgar Wright: Yeah, I think so. I kind of think that Bad Boys II is sort of the nineties version of Freebie and the Bean. It's totally like in the sixties you've got It's a Mad, Mad, Mad, Mad World, seventies Freebie and the Bean, Eighties Blues Brothers, I'm not sure what the 90s one is, and Bad Boys II is the one for the 21st century when you have just huge fucking destruction. [Laughs] What would be the 90s one? That's bugging me. I'll have to think about that, work out my theory.
Pogledao sam FREEBIE AND THE BEAN Richarda Rusha, courtesy of mrkoye i mogu reći da ga Edgar Wright rehabilituje sa punim pravom.
Kao što je Richard Rush jedan od najzanimljivijih američkih reditelja sa prilično bizarnom karijerom, tako je i FREEBIE AND THE BEAN jedan jako neobičan blockbuster iz sedamdesetih.
U ovom filmu možda i najviše možemo prepoznati korene nečega što je dostiglo svoj vrhunac u BAD BOYS II. Dakle buddy cop film baziran na komičarskom talentu i improvizacijama dvojice glumaca, koje se smenjuju sa akcionim scenama na tragu demolition derbyja, i takvo gradivo zajedno spregnuto u potragu za pričom.
Naravno, dok BAD BOYS II crpi korene iz nekih drugih stvari, pa možda delom i iz ovog filma, sam FREEBIE AND THE BEAN s jedne strane u ideološko-konceptualnom smislu, pa konačno ako pogledamo i studio koji ga je snimio Warner Bros, ide tragom uspeha filma DIRTY HARRY gde se pravi komična apoteoza policajca-odmetnika koji prevazilazi zakon.
S druge strane, uticaj je slapstick, pa možda i Keystone Kops u enormnim rušilačkim poterama i obračunima sa jasnom komičnom notom, i zapšravo vrlo komediografskom egzekucijom, gde Rush ni ne pokušava da montažno gradi suspense, već pokušava da nam vrlo celovito pokaže radnju.
Na planu glume i izgradnje likova, film jako vuče na novotalasovski pop Richarda Lestera kod koga možemo sresti sličnu razbarušenost.
Posle grindhouse rehabilitacije, vreme je za rehabilitaciju raunchy mainstreama a FREEBIE AND THE BEAN je odličan početak.
* * * / * * * *
Edgar Wright: Yeah, I think so. I kind of think that Bad Boys II is sort of the nineties version of Freebie and the Bean. It's totally like in the sixties you've got It's a Mad, Mad, Mad, Mad World, seventies Freebie and the Bean, Eighties Blues Brothers, I'm not sure what the 90s one is, and Bad Boys II is the one for the 21st century when you have just huge fucking destruction. [Laughs] What would be the 90s one? That's bugging me. I'll have to think about that, work out my theory.
Pogledao sam FREEBIE AND THE BEAN Richarda Rusha, courtesy of mrkoye i mogu reći da ga Edgar Wright rehabilituje sa punim pravom.
Kao što je Richard Rush jedan od najzanimljivijih američkih reditelja sa prilično bizarnom karijerom, tako je i FREEBIE AND THE BEAN jedan jako neobičan blockbuster iz sedamdesetih.
U ovom filmu možda i najviše možemo prepoznati korene nečega što je dostiglo svoj vrhunac u BAD BOYS II. Dakle buddy cop film baziran na komičarskom talentu i improvizacijama dvojice glumaca, koje se smenjuju sa akcionim scenama na tragu demolition derbyja, i takvo gradivo zajedno spregnuto u potragu za pričom.
Naravno, dok BAD BOYS II crpi korene iz nekih drugih stvari, pa možda delom i iz ovog filma, sam FREEBIE AND THE BEAN s jedne strane u ideološko-konceptualnom smislu, pa konačno ako pogledamo i studio koji ga je snimio Warner Bros, ide tragom uspeha filma DIRTY HARRY gde se pravi komična apoteoza policajca-odmetnika koji prevazilazi zakon.
S druge strane, uticaj je slapstick, pa možda i Keystone Kops u enormnim rušilačkim poterama i obračunima sa jasnom komičnom notom, i zapšravo vrlo komediografskom egzekucijom, gde Rush ni ne pokušava da montažno gradi suspense, već pokušava da nam vrlo celovito pokaže radnju.
Na planu glume i izgradnje likova, film jako vuče na novotalasovski pop Richarda Lestera kod koga možemo sresti sličnu razbarušenost.
Posle grindhouse rehabilitacije, vreme je za rehabilitaciju raunchy mainstreama a FREEBIE AND THE BEAN je odličan početak.
* * * / * * * *
No comments:
Post a Comment