Igra reči u kojoj se Expendables rimovalo sa Dependables je bila veoma prisutna u vreme izlaska prvog EXPENDABLESa gde je naravno seniorski, da ne kažem gerijatrijski status glavnih glumaca pozivao na tu vrstu šale.
Ipak, 2014. snimljen je film THE DEPENDABLES kao cheapo knock off THE EXPENDABLESa u kom su skupljeni Louis Gossett Jr, Bo Svenson i Margot Kidder od poznatih matoraca, a mlado ime koje iznenađuje jeste vrlo solidan glumac Stephan James u ulozi Louovog unuka.
Film je režirao Sidney J. Furie, reditelj nekih jako stylish filmova šezdesetih koji je potom vremenom, korak po korak, postajao hack winnerovskog profila, samo bez Winnerovog samopoštovanja i poslovne veštine, da bi već tokom osamdeseth degradirao u ozbiljnog grindera i već koliko devedesetih krenuo sa grebanjem po dnu kace.
Furie je reditelj čija se bar dva filma iz šezdesetih mogu odmah staviti u muzej, pa samim tim čudi ta putanja, i ta cigla na gasu koja ga je vodila nizbrdo, no THE DEPENDABLES snima u svojoj već osamdesetprvoj godini (otprilike to su godine u kojima sada Martin Campbell i dalje intenzivno radi) i on je ovde susreo neke od svojih pouzdanih saradnika.
U izvesnom smislu, možemo reći da su Furiejevi najbolji filmovi bili knock offovi, NAKED RUNNER i IPCRESS FILE jesu bili svojevrsna reakcija na Bonda i le Carre, zar ne? Otud, situacija u kojoj on režira knock off EXPENDABLESa sa svojim stalnim saradnikom Lou Gossett Juniorom iz serijala IRON EAGLE koji je knock off TOP GUNa i Margot Kidder s kojom je radio Cannonovog SUPERMANa, dakle opet svojevrsni knock off, uopšte nije neprirodna.
Problem je u tome što THE DEPENDABLES zapravo ne nudi komentar ili odmak u odnosu na THE EXPENDABLES. Zapravo, nema tu nekog humora, neke parodije ili fore. Film je začuđujuće "ozbiljan" u tretiranju premise u kojoj grupa vojnih veterana odlazi u Avganistan da spase svoje unuke koje su Talibani zarobili a vojska ne ume da ih izvuče.
Naravno, budžet je skroman, lokacije do te mere ne liče na Avganistan da na neki način liče na Avganistan nekom uvrnutom logikom gde je sasvim moguće da Avganistan stvarno nije ono kako ga zamišljamo.
Dijalozi među junacima ponekad pokušavaju da budu duhoviti na nivou dosetke ali stiuacije su mahom vrlo ozbiljne i klišetizirane, i mahom je to sve bezveze, naročito jer nažalost, niko od okupljenih glumaca ne uspeva da donese nešto naročito efektno.
Možda je najveći problem filma zapravo akcija koja je vrlo rutinska i prosto ne kapitalizuje činjenicu da su na jednoj strani starci koji jedva stoje. Osim par detalja, u akcionim scenama nema ničega što bi uvelo tu starost junaka kao poseban kvalitet, da ne kažem stil u borbi.
Furie je međutim majstor B-filma. Iako je za ovaj slučaj etiketa B veliki kompliment, ovo ipak jeste neko dno kace savremene ponude, Furie uspeva, kao i svi najveći majstori exploitationa da u filmu u kom realno nema ničega očuva neki vibe onoga što bi bio smisao nekog produkta. Dakle, ovo je guys on a mission film, ali na lošim objektima i sa glumcima koji su ispod nivoa i nisu zanimljivi, međutim Furie uspeva da nas iznenađujuće dobro, barem u pogledu atmosfere zadrži u utisku da ipak gledamo neki film i da je raspad sistema manji nego što zaista jeste.
Margot Kidder je snimila ovo pred kraj života i, iskreno, možda nije trebalo da je vidimo u ovom stanju.
No, tu smo gde smo. Furie i naslov su ovde bili nešto čemu je teško odoleti.
* 1/2 / * * * *