Sunday, November 15, 2026

THE BEAST

THE BEAST je film na koji je Renny Harlin "uskočio" u toku snimanja kada je zamenjen inicijalni reditelj, inače kaskader. U pogledu reputacije, ovo je produkcija koja je možda i najozbiljnija na kojoj je radio poslednjih godina - Pete Berg je producent, Bergov snimatelj Jacques Jouffret je direktor fotografije, MGM Amazon je uključen.

U tom smislu, ovo nije film koji je najrelevantniji po bioskopskim rezultatima, Harlinova trilogija STRANGERS je zaradila više - od čega je prvi deo bio punokrvni hit. Ovo mu nije ni najbolji film u poslednje vreme, DEEP WATER i BRICKLAYER su bolji. Ali, reputaciono ovo je najjača postavka.

U tom smislu raduje da je reč i o dobrom filmu.

Ako imamo u vidu da ovaj film nosi dva elementa prema kojima ja kao gledalac nisam naročito predisponiran, a da mi nisu smetali u očekivanoj meri, to je još indikativnije.

U izvesnom smislu, THE BEAST se nadovezuje na dva ili više sličnih filmova, pre svih ESCAPE FROM NEW YORK i AIR FORCE ONE, a samim tim i na BIG GAME koji je sublimacija ta dva filma. Dakle, ovde imamo američkog predsednika koji postaje akcioni heroj i mora da pobegne iz grada u kom se dešava jedan opšti haos i neka vrsta globalnog puča protiv svetskog policajca.

U odnosu na ESCAPE FROM NEW YORK ovaj film ima najmanje sličnosti kad je reč o dinamici među junacima jer zapravo nemamo Snake Plisskena. Ovde je predsednik glavni akcioni heroj. Pa ipak, pominjem ovaj film jer imamo slične motive grada iz kog se mora pobeći, u ovom slučaju to je Madrid i jednog novuma koji ne postoji u stvarnosti ali bi mogao postojati.

Kao što kod Carpentera postoji kapsula za spasavanje predsednika iz Air Force One koja deluje kao logično tehničko rešenje, ali ne postoji u stvarnosti jer tehnički nije izvodljiva, tako u filmu THE BEAST postoji ofanzivno naoružanje na predsednikovoj limuzini.

S druge strane, u AIR FORCE ONE takođe postoji slična kapsula ali predsednik uzima akcioni protagonizam i pretvara Air Force One u prostor za jedan uspeo DIE HARD-derivat.

Kad je reč o derivatima, Jalmari Helander je snimio film BIG GAME koji je u finskoj nedođiji prožeo ova dva uzora i u njemu je Sam Jackson odigrao ulogu američkog predsednika koji uz pomoć dečaka kog igra Onni Tommila postaje akcioni heroj.

Finac Renny Harlin poput svog zemljaka Helandera stavlja Jacksona ponovo u ulogu američkog predsednikai akcionog heroja, s tim što on ovde ima dva saigrača, ranjenog telohranitelja kog igra Šveđanin Joel Kinnaman i automobil koji ima niz džejmsbondovskih detalja u pogledu naoružanja.

Inspiracija koju sam naveo iz raznih filmova ne čini THE BEAST u klasičnom smislu derivativnim jer ako imamo u vidu i Naishullerov HEADS OF STATE, očigledno je zaplet o padu predsedničkog aviona i njegovom pretvaranju u akcionog heroja postao trop a ne toliko zaplet nekog konkretnog naslova (iako to suštinski jeste).

Sad se vraćamo na temu onoga na šta nisam predisponiran. Naime, činjenica da imamo priču o američkom predsedniku koji ostaje sam sa ranjenim telohraniteljem o kom više brine nego ovaj o njemu, sama po sebi jeste potentna. Činjenica da su zatvoreni u neprobojnom vozilu koje može da izdrži neverovatno snažne udare takođe je zanimljiva. Međutim, ono čega u stvarnosti nema, a to je naoružanje samog vozila koje ima džejmsbondovske dimenzije, svemu daje jednu dozu olakšavajuće okolnosti. Rečju, premisa je dosta ublažena time da predsednik ima način da uzvrati i to sa uređajem koji ima visok stepen automatizacije što zapravo direktno obesmišljava osnovnu premisu - najmoćnijeg čoveka na svetu koji sada mora da se izbori sa svojih deset prstiju i radeći stvari koje je delegirao drugima inače.

Međutim, to izneveravanje premise nadoknađeno je zaista visceralnog visokokonceptualnom akcijom koja je kao i radnja filma vezana za automobil, uglavnom iznutra.

Drugi element koji mi je inače sporan jeste kada imamo situaciju u kojoj se suspense gradi iz nečega gde nam gledalačko iskustvo govori da uloga zapravo nema. Film nudi jednu izvrsno režiranu suspense scenu u kojoj predsednik inače vojni bolničar u prošlom životu, operiše ranjenog agenta Tajne službe. Scena je krvava, dinamična, uzbudljiva i time prevazilazi suštinski manjak suspensea u narativnom pogledu Ali, da nije imali bismo jedan pripovedački nothingburger oko građenja tenzije oko stvari koja nije osnovni tok celine.

Konačno, kamernost postavke gde je jasno da će stvari ići u smeru Samovog samoupravljanja, i Joelovog sekundiranja se nije desila. Naravno, imamo diskustiju o tome kako Sam tako dobro kaže "motherfucker" ali imajući u vidu vrstu filma, u ulozi predsednika pruža jedan začuđujuće emotivan pa na neki način i ubedljiv nastup. Ponovna saradnja Harlina i Sama Jacksona raduje, i ovu bih rangirao ispod LONG KISS GOODNIGHT i DEEP BLUE SEA ali daleko iznad CLEANERa.

Pored Sama, najveća zvezda ovog filma je Jacques Jouffet, izvanredan direktor fotografije koji je na Bergovom MILE 22 pokazao da akcija kada je on slika postaje "nešto drugo" i to se ovde ponavlja.

Ideja scenarija koji potpisuje Umair Aleem verovatno je bila da se snimi kamerni film za volanom, kakav je bio LOCKE Stevena Knighta ali sa puno visokooktanske akcije koja se odvija oko vozila i sa svetskom krizom koja se tiče junaka. I Harlin to uspeva da briljantno i visceralno orkestrira. Sa pravim saradnicima i evidentno solidnim budžetom, THE BEAST izgleda dobro, a Sam i Harlin na onim mestima gde treba da se pruži ljudskost, da odigra ljudski faktor, pokazuju iznenađujuže dobre rezultate za nešto što u pojmu tehnotrilera stavlja akcenat na tehno.

Ponekad je mučno čitati utiske u filmu u kojima se toliko pominju drugi filmovi, u jednom trenutku zapravo postaje nejasno o čemu se zapravo piše. Međutim, iako je mašina u kojoj se Sam vozi nova, delovi od kojih je sastavljen film o njoj su polovni i da bi stvar funkcionisala deluje da i sami autori moraju to da naglase.

Otud, svi ti naslovi koji se nameću i pominju kao što su ESCAPE FROM NEW YORK, AIR FORCE ONE, BIG GAME ili LOCKE nisu u stvari bug već feature. Računa se na to da će biti pomenuti i da su svima koji učestvuju u recepciji već poznati. Renny Harlin je već veteran i vremena kada je on pomerao neke granice bioskopske akcije su iza nas, pa je samim tim i prirodno da danas radi sa sekundarnim sirovinama koje je uostalom on sam onomad među prvima procesirao. Ipak, činjenica da njegov punopravni naslednik Jalmari Helander ima sličan film sa istim glumcem, pokazuje kako se neki krugovi ipak zatvaraju, i da je THE BEAST manje vešto spakovan, to bi bilo iscrpljujuće i tužno.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment

THE BEAST

THE BEAST je film na koji je Renny Harlin "uskočio" u toku snimanja kada je zamenjen inicijalni reditelj, inače kaskader. U pogled...