ŠLAGER Nevija Marasovića je film u kom on parafrazira svoj jedanaest godina stariji naslov VIS-A-VIS, i ponavlja priču o reditelju koji sprema film i kroz rad na scenariju prolazi kroz suočavanje sa svojim traumama. U VIS-A-VIS je to bila priča o reditelju i glumcu koji odlaze na Vis da bi radili na scenariju i tu njihovi odnosi i tenzije evociraju njihov životne odnose. U ŠLAGERU reditelj sa svojom bivšom partnerkom, takođe rediteljkom, ali manje poznatom i neostvarenom, tokom oporavka na Bledu piše scenario o njihovom odnosu i kroz to oni iznova prolaze kroz prošle dane.
Glumci Lana Barić i Janko Popović Volarić su koscenaristi sa Marasovićem i ovaj film deluje kao nešto što je ispod nivoa Bergmanovih pozorišnih drama o odnosima reditelja i glumica, čak i onih najjednostavnijih, prosto odnosi o kojima junaci razgovaraju nisu naročito zanimljivi, nisu nešto nesvakidašnje, i govorna radnja zapravo ostaje vrlo tupa. Marasović uspeva to nekako da zaokruži emotivnom završnicom na pulskom festivalu, kao epilogom par godina kasnije, ali to ne menja da film ostaje nedorečen uprkos zaokruženosti.
Naravno, jasno je koliko su se glumci i reditelj divili sami sebi misleći na setu kako promiču u neke nivoe glume, realizma, emocijalnih preispitivanja i sl. ali ukupno uzev, ovo nije ona liga filma bez scenarija i baziranog na žvaki koji postiže puno. Za to je potrebno mnogo više softvera.
U tom smislu, film ne dobacuje ne samo do Bergmana nego ni do Linklaterove BEFORE estetike, sa kojom zapravo ima manje veze, ali neke spojnice se uviđaju.
Zanimljivo je kako Marasović od svog odličnog debija THE SHOW MUST GO ON, snimljenog dovitljivo i snalažljivo na skromnom budžetu, nastavlja sa filmovima u kojima on prilazi svemu kao neko ko želi da bude autonoman, snima jednostavne priče, ali onda u njima pokazuje da njihovu simplifikovanost ne konvertuje u jednostavnost. I one ostaju na nivou simplifikovanih vežbi i improvizacija.
Gonzo je snimao film ali ni on ne donosi ništa naročito, a od njega bih očekivao svakako neka zanimljiva rešenja. Sve je vrlo akademski i nezanimljivo izvedeno, korektno ali bez sposobnosti da prevaziđe dešavanja u kadru.
Činjenica da je ovaj poluprivatni projekat uspeo da postigne ipak pristojan odjek u Hrvatskoj pokazuje da su kriterijumi dosta opali, i da se ne raspoznaje šta je je jednostavno a šta naprosto nedorečeno i nezaokruženo.
* 1/2 / * * * *
No comments:
Post a Comment