Aleshea Harris je odlučila da se uči filmu preko naslova IS GOD IS koji je verovatno iz dvostrukog straha od toga što ga je režirala žena i afroamerikanka dobio bizarno pozitivne kritike.
U stvarnosti, ovo je jedan čak i tehnički ispodprosečno realizovan film, što se u ozbiljnoj produkciji kao što je ova, veoma retko sreće. A o nekim umetničkim vrednostima, izvedbe, priče i glume ne treba naročito trošiti reči.
Mnogim autorima koji su želeli da beže od klišea se dešavalo da krenu u dekonstrukciju neke prepoznatljive žanrovske matrice a završe s filmom koji zapravo jedino funckioniše onda kad se osloni na matricu. U ovom slučaju, situacija je obrnuta, ovaj film je i kad reprodukuje matricu užasan, a kad pokušava da je prevaziđe je još gori.
U rediteljskom pogledu, ovo je na nivou amaterskog filma, a nažalost, produkcija mu ne pomaže da se to nekako hardverski pojača. Ekran zasija kad se na njemu pojave Janelle Monae i Sterling K. Brown, ali samo na trenutak jer oni ipak nisu zvezde koje mogu zaseniti budalaštinu.
IS GOD IS je film koji ne zaslužuje ni ovoliko priče, i dobija je samo zbog tog raskoraka između onoga kakav jeste i onoga kako ga predstavljaju.
No comments:
Post a Comment