Thursday, November 13, 2014

GUARDIANS OF THE GALAXY

Pogledao sam GUARDIANS OF THE GALAXY Jamesa Gunna, i mislim da je ovo jedan od vesnika sumraka civilizacije u kome se nalazimo. Potresno je gledati jedan od najgledanijih filmova godine koji se obraća deci i mladima koji je u samoj svojoj postavci toliko okrenut prevaziđenim starim tekovinama nečijeg tuđeg detinjstva. Naravno, zar nisu još serijali blaženopočivšeg studija Republic zapravo bili osnov za filmove koje su sedamdesetih i osamdesetih snimali Lucas i Spielberg? Svakako da jesu, ali su u tiom slučajevima oni preuzimali uzore iz tih serijala, modernizovali ih, dodavali im čak još jedan sloj, i reinterpretirali njihove kvalitete u skladu sa novim tehnološkim trendovima. Pa čak i u tom slučaju, kada je ta tendencija rezultirala klasicima ne možemo se oteti utisku da je rezultat bio davanje A-tretmana B-materijalu i da je to na duže staze nepovratno infantilizovalo Holivud i dovelo do globalnog slabljenja uticaja filma i povećanja njegove komercijalne eksploatacije u isto vreme.

Kad govorim o slabljenju globalnog uticaja onda pre svega mislim na žanrovsko raslojavanje u kome čak i filmovi sa najvećim komercijalnim rezultatima poput GUARDIANS OF THE GALAXY uspevaju da budu najgledaniji zato što imaju najveću ciljnu grupu a ne zato što su najšire prihvaćeni. Otud savremeni Holivud teško može da generiše nove odgovore na klaisike kao što je GONE WITH THE WIND.

U tom miljeu pojavljuje se GUARDIANS OF THE GALAXY, film koji ne samo da je oslonjen na stare filmove već zapravo ni ne nudi ništa novo u njihovoj realizaciji kao što su radili Spielberg i Lucas. U suštini, GUARDIANS je preuzimanje raznih obrazaca postolovnog filma sedamdesetih i osamdesetih kao i space opera iz tog perioda, uključujući i njihov dizajn. Ono što bi u odnosu na tu vrstu filma bio savremeni odgovor u ravni Spielbergovog i Lucasovog bio je THE FIFTH ELEMENT, film koji danas izgleda kao klasik vrhunske ozbiljnosti i umetničke ambicije. James Gunn međutim ne snima to, on donosi neku "bajatu maštu", ponovo oživljava i likove i dizajn iz starih filmova, sa tom razlikom što ih "osvežava" upotrebom novih specijalnih efekata, premda je to osveženje načinio Besson u ELEMENTu.

Gunn u pogledu estetike, sada ne polemišem sa stripom jer sa njime nisam  ni upoznat, zapravo snima svojevrsni visokobudžetni produžetak SPACE TRUCKERSa Stuarta Gordona, i uopšte cele te Blue Moon estetike. Razlika je u tome što su ljudi iz Blue Moona snimali u starim kostimima i setovima jer su ih kupovali na đubrištu a Marvel ih rekonstruiše za veliki novac ali to je zapravo to.

Iako ne mogu reći da je Gunnov film sumrak civilizacije u "Velikom stilu", ne mogu prikriti da sam uprkos ovim tmurnim mislima prilično uživao u filmu.

Jako mi je žao što je strip diktirao određena dramaturška dupliranja kao što je recimo lik Draxa koji je suvišan kada je tu Groot, ali mi je žao i zbog određenih strukturalnih problema a to je da film nema celovitu i zaokruženu priču u kojoj elementi uvedeni na početku imaju znatniju ulogu jna kraju, u kojoj se priča neumitno razvija i kreće prema razrešenju, a ne da u svakom trenutku zapravo može da se završi itd. GUARDIANS OF THE GALAXY je skup situacija koje su povezane labavim narativom čija je ključlna a zapravo najslabija tačka negativac.

GUARDIANS OF THE GALAXY ima problem negativca koji je vrlo sličan prvom Abramsovom STAR TREKu. Uprkos činjenici da svojim supermoćima može da parira glavnim junacima, kao karakter je bled i krajnje statičan, i zbog svoje zle namere koja je više deklarativna nego aktivna, deluje slabije. Premda, zanimljivo je da negativca igra Lee Pace koji je iste godine pružio vrlo zanimljivu enigmatičnu ulogu u seriji HALT AND CATCH FIRE, dočim ovde igra karikaturu zlog vladara, i fino sublimira lutanje glumaca između umetnosti i potpune budalaštine.

Uprkos svemu ovome što u normalnim okolnostima ne bi smelo da se dopustui u ovako skupom filmu, lagao bih kada bih rekao da nisam uživao u GUARDIANS OF THE GALAXY. Chris Pratt je neočekivano izrastao u vrlo milog leading mana koji zbilja uspeva da pridobije simpatije publike, a Gunn odlično koristi njegov spoj komičarskog talenta i fizičke pripremljenosti. Gunn znalački, uvek na ivici parodije vodi scene koje smo videli stotinama puta i čini ih relevantnim upravo time što se podmsehuje njihovim klišeima, što bi činila i publika. Međutim, iako bi svakako bilo vrednije da je svaku od njih uspeo da oživi i realizuje sa punim ubeđenjem, dobro je što im se ne podsmeva već im se smeje zajedno sa junacima.

Ukratko, Gunn uspeva ono što je većini Marvelovih najskorijih filmova izmicalo a to je da razvije likove, da ih učini simpatičnim, da veže publiku za njih, više kroz humor nego kroz herojstvo ali ukupno uzev ima i jednog drugog. U tom smislu je upadljivo da Marvel zapravo u svojim superherojskim filmovima uprkos opštim estetskim problemima koji te filmove zapravo dovode u pitanje na nivou forme, ponajviše ima problem da izgradi HEROJE. Gunnu to uspeva i to dobro rukovanje "ljudskim faktorom" je dovelo do dobrih rezultata.

Dobro postavljeni likovi rezultirali su i mnogo boljom akcijom nego u recentnim Marvel ekranizacijama. Gunn je postavio likove pa mu samim tim nije bilo teško da uspostavi i njihovu vizuru unutar akcionih scena, kao i da izgrađuje njihov odnos kroz akciju i naravno, odmah se to osetilo i na ekranu, gledaoci su mnogo angažovaniji kada krenu obračuni. Rekao bih isto tako da je sa fokusom na likove i njihovu ulogu u akciji, Gunn izbegao puno repeticije i film ima pravu meru što se tiče vizuelnih nadražaja koje nudi i trajanja koje je krajnje uviđavno.

Specijalni efekti su savremeni ali je dizajn retrofuturistički i naslonjen na pulp i stripovsku tradiciju. U tom smislu, Gunnu je bilo nešto lakše jer je imao tu mogućnost da svoje strip-junake postavi u svemirsku avanturu, dakle nije imao izazov da ih uklapa sa realizmom svakodnevice na Zemlji. Sličnu "olakšicu" imao je i Matthew Vaughn u X-MEN: FIRST CLASS kada ih je pomerio u epohu a ovog puta Gunn je preuzeo njegovog DPa.

Posle gledanja filma LUCY napisao sam


Isto tako, pokazuje da je Luc Besson, što je pokazao i sa FIFTH ELEMENTom i dalje jedan od najboljih reditelja za tretiranje stripovske stilizacije i šteta je što on verovatno nema volje da se bavi tim ekranizacijama jer mislim da bi mnogi imali šta da nauče od njega.

GUARDIANS OF THE GALAXY i LUCY su ove godine dodatno razradili ovu tezu da je Luc Besson u stvari ključni reditelj strip-ekranizacija našeg doba iako se njima praktično ne bavi. Gunn po svojim dometima svakako nije uspeo da prodre u suštinu kao Besson ali je imao dovoljno sreće i dovoljno pameti da gorku pilulu sumraka savremene kinematografije umota u preslatku glazuru, i da uprkos opštem utisku da nije dobro što strip-ekranizacije dominiraju na blagajnama, u slučaju GUARDIANS OF THE GALAXY bude jasno zašto je tako, i da simpatični junaci i humor budu razlog, a to su aduti koji nikada ne bi trebalo da izađu iz mode.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment