Saeed Roustayi zadužio je svet filma masterpisom METRI SHESH VA NIM, i samim tim je zaslužio da se ozbiljno bavimo njegovim opusom u kontinuitetu.
Pre tog klasika snimio je film ABAD VA YEK ROOZ u kom je već pokazao da ima veoma moderan rediteljski postupak i da uspeva da u iranski film donese i energiju i senzibilitet Zapada.
ABAD VA YEK ROOZ je film izuzetne rediteljske zrelosti. Uprkos tome što nije reč o konkretnom kriminalističkom trileru kao što je METRI SHESH VA NIM, i ovaj film nosi jako puno tenzije u sebi, i ja ni u njegovom slučaju ne bih izbegao epitet trilera. Međutim, formalno gledano ovo je problemska drama u užem smislu.
Glavni junaci su dva brata, obojica su mangupi ali jedan je zreliji i preduzetan je a drugi je džankoza koji drži porodicu neprekidno na ivici ponora i upada u nemilost vlasti. Dok se dva brata vrte u krugu zavisnosti i dilovanja i pokušaja ovog zrelijeg da iz cele priče izvuče ovog erodiralog, sestra planira da spase porodicu tako što će stupiti u plaćeni i dogovoreni brak sa jednim Avganistancem.
Saeed Roustayi uspeva da u mikrokosmosu jedne porodice koja se raspada uprkos evidentnoj lojalnosti i naklonosti među njima, izgradi osećaj snažne teskobe života u Iranu gde su pušteni svi zapadni poroci ali represija države ostaje starovremska, i iza ugla vrebaju neki stari i bizarni običaji.
U tom pogledu, Saeed Roustayi u ovom filmu pokazuje ono što će odvesti do vrhunca u METRI SHESH VA NIM, a to je izgradnja napetosti. Ovaj film nije suspenser. Ali, jeste film teskobe i istinske pretnje koja vreba članove porodice sa više strana.
Za moj ukus ima situacija koje se ponavljaju i pomalo gube fokus, ali toga nema puno, i film traje dosta efikasnih 112 minuta, ali mogao je biti sažetiji u određenom smislu. Ipak, kad je reč o samom sadržaju i postupku, on je i više nego održiv u ovom formatu.
Saeed Roustayi je danas reditelj s rutinskim ulascima u Kan, i lepo je kada istinski talenat koji ima snagu da promeni lice jedne inače moćne filmske industrije biva nagrađn na najvećoj sceni.
* * * / * * * *
No comments:
Post a Comment