Thursday, March 16, 2023

COCAINE BEAR

Za scenaristu Briana Duffielda spreman sam da citiram besmrtne reči Ivice Ilijeva, "Ja garantujem za ovog dečka!", a verovatno tako nešto zaslužuje i njegov ortak Jimmy Warden.

Nažalost, COCAINE BEAR je prosto film u kom se magija nije desila. Ko je kriv nije lako utvrditi. Imali smo bizaran slučaj kao polazište, zatim razradu koja je otišla putem potpune fikcionalizacije, dakle bez robovanja relativno jednostavnim okolnostima onoga što se zaista zbilo a dobili smo film koji žestoko želi da bude nešto najzabavnije što postoji, ali prosto nije to-to.

Da li je problem u scenariju? Možda. Mada kada slušate tekst, vidite da je dosta nadahnut, da ima zanimljivjih ideja u dijalogu koje prosto nekako odu mimo nas, ne kapitalizuju se. Ipak, sama priča sugeriše da tu treba da se desi neki veoma lud karambol, a njega nema. Ima dosta događaja, realizacija je dosta vešta, mada ne senzacionalna, sve je tu a magija se ne dešava.

Dakle, problem je možda više do režije. Mada, Elizabeth Banks je ovaj film izvela na način gde joj se nema šta zameriti. Ima scena kojima bi se rado pohvalio neko poput Joe Dantea, recimo. No, možda je ovo ipak nešto više kao slučaj WORLD WAR Z, kada tema svojstvena niskobudžetnom filmu ode u major vode i postane nešto što ne funkconiše.

Mada, WORLD WAR Z u suštini nije film koji u toj meri ne funkcioniše kao COCAINE BEAR, i to je spektakl koji ima svoju dozu senzacija, dinamike, dobre glume, zanimljivih dešavanja, efekata i sl. ono što u njemu nije pilo vodu su zombiji i način njihove interakcije sa ljudima. Prosto, prešavši iz sfera uglavnom niskobudžetnog i svakako ne tentpole filma u tentpole okvire - u ovom izdanju - zombiji više nisu bili ono što treba da budu. Kasnije je to unekoliko promenio Snyder u svom filmu ARMY OF THE DEAD ali to je druga priča.

COCAINE BEAR ima sličan problem. Mogu da ga zamislim kao neki rani Danteov ili Landisov film, kao nešto što snima Sam Raimi posle EVIL DEADova, ali sa Elizabeth Banks i All Star glumačkom podelom, prosto to nekako nije to.

Puno poznatih glumaca odvraća pažnju, svaki mora da ima svoju ariju u određenom smislu, svaki privlači pažnju hteo-ne hteo svojom harizmom, a neki donose i različite stilove glume. Od prvih kadrova u kojima Matthew Rhys ostvari cameo, preko Keri Russell u glavnoj i Margo Martindale u sporednoj ulozi, ovo je nekakav AMERICANS-reunion, ali tu su i ljudi iz STAR WARS univerzuma, i neke razne druge dobre face, gangstera igra Ray Liotta, sve je prvoklasno, i mislim da to smeta filmu.

Kada se na to doda scenario koji ima dosta raznih kalambura ali malo mu ipak izmiče osnovna nit - što možda u nekom drugom aranžmanu ne bi bilo problem ali ovde jeste - i kada humor propadne a nema priče da ga preuzme, onda se sve slabosti silno pojačavaju.

A kada u tim slabostima još učestvuju superpoznati glumci i kad se vidi snaga produkcije, eto nama filma koji deluje kao da je gori nego što jeste.

Na sve to, imamo i jednu vrstu žanrovske konfuzije. Osećam napor da se od ovoga napravi horor komedija, ali film je ipak više komedija nego što je horor, i onda svaka instanca strave koja nije smešna, a ima ih u par navrata deluje skroz deplasirano. Opet s druge strane, da je element horora malo jači, pre svega u postupku, film bi verovatno bio uspeliji.

Možda najbolja ilustracija je način na koji je priča izložena. Gledamo je kroz likove, njihove dolaske, kretanja, ne kroz ono što obično krasi filmove ovog tipa, a to je zver koja vreba, zver kao protagonista koja daje novu dimenziju svemu onome što rade likovi. Naravno, ovo je mnogo pre neko horor rešenje, neki triler o borbi za opstanak i sl. Međutim, poenta je u predznaku koji je dat u naraciji a onda se posle očekujemo da mi kao publika uključimo i neke druge postupke u svoj utisak. To ne ide tako.

COCAINE BEAR ne zaslužuje ovoliku priču sam po sebi. Ovo je minoran film koji je mogao biti kul a mogao je biti i potpuna nebuloza, završio je negde između ali bliže nebulozi. Međutim, razlozi koji su doveli do tog rezultata su zanimljivi jer smo naizgled imali elemente sa kojima je nemoguće pogrešiti.

* 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment