Wednesday, February 2, 2022

THE NIGHT OF THE GENERALS

James Hadley Chase bio je jedan od najplodnijih pisac trilera svoje epohe, Britanac koji je pisao mnogo o američkom podzemlju i zločinu na tamošnjem tlu a da je samo dva puta bio na tlu SAD. Jedan od najupselijih neo noir naslova devedesetih, duboko ukorenjen u duhu američke unutrašnjosti - PALMETTO, po Chaseovom romanu snimio je Nemac Volker Schloendorff, paradoksalno nudeći jednu od malobrojnih čisto američkih ekranizacija ovog pisca.
Američko tržište ostalo je neosvojivo za Chasea, najčitaniji je bio u Francuskoj a začuđujuće je bio zapažen i u istočnoj Evropi gde je dobio razne češke i ruske ekranizacije. Kad je o filmu reč, PALMETTO kao ipak američki film ostaje i njegovo najbolje preneto delo, ali ponovo su zapadnoevropske ekranizacije bile najbrojnije.
Hans Hellmut Kirst je nemački pisac koji je na bazi jedne Chaseove priče napisao roman THE NIGHT OF THE GENERALS. Chase je pisao o poludelom britanskom generalu ali svejedno sklop događaja je bio toliko sličan da je došlo do tužbe pa su na kraju kada je Kirstov roman ekranizovan, studio Columbia i autori morali priznati Chaseov doprinos.
Anatole Litvak je uzeo jednu relatvino prozaičnu kriminalističku priču o ubistvu dve prostitutke iz okupiranih zemalja za koja je osumnjičen nacistički general i ispratio je njen širi setting a to je milje visokih nemačkih oficira u Varšavi 1942. odnosno Parizu 1944. godine, i rezultat je film koji se bavi mnogo čime, pomalo naivan i melodramski ekscesivan ali pitak uprkos raskošnom trajanju od dva i po sata.
Kirst izbegava da među Nemcima pronađe heroja. Najpozitivniji lik je oficir Gestapoa koji želi da nađe generala ubicu i pokazuje izvesnu dozu idiotizma spram ratnih događaja oko sebe, a uz njega i mladi ratni heroj čiji je junački čin izmišljen kako bi se gurnuo ratni fijasko pod tepih. Ostali generali prikazani su kao karijeristi, lenji i slabo zainteresovani za išta drugo sem za sebe, a jedini među njima koji je agresivan u pogledu ratnog napora je i ubica koji svoju ličnu patologiju kanališe kroz nacizam.
Ta spona lične izopačenosti i ideologije je delikatna tema ali ovde Litvak ne ide mnogo dalje od površnog spoja.
Tom Courtenay, Philipe Noiret, Peter O'Toole, Donald Pleasence, Omar Sharif čine okosnicu glumačke podele, i reklo bi se da su bili spremniji i za psihološki kompleksnije likove, no pedesetak godina kasnije ovaj film ima više campy vrednost, i bolje funkcioniše kao bogato snimljena ratna slikovnica nego ratna ili kriminalistička priča.
Litvak je očigledno na bazi ove jednostavne storije želeo da napravi prestige picture sa više slojeva. Dobili smo jednu rasplinutu ali ipak interesantnu celinu za one koje ovakve stvari zanimaju.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment