Saturday, July 22, 2017

SPIDER-MAN:HOMECOMING

Nisam verovao da Jon Watts posle prilično neukog indie debija COP CAR može da snimi film kao što je SPIDER-MAN: HOMECOMING. Ipak, očigledno je Holivud dovoljno jaka industrija da budi zaista ono najbolje u rediteljima. Naime, Wattsov reboot Spider-Mana, iako se tehnički nadovezuje na CIVIL WAR Braće Russo, zapravo nudi do sada najonzistentniju i najbolju uvodnu priču o ovom junaku. Wattsov film pomera Spideya bliže dečaku kog je ujeo pauk i spušta ga na nivou "uličnog" heroja koji tek treba da stasa da bi se suprotstavio mutiranim supervillainima. Ranije je Spidey od prve priče imao posla sa težim protivnicima i apokaliptičnim scenarijima, dočim ovde ima protivnika koji svakako da ima tehnička pomagala koja su izazov za Spideyeve moći ali ima krajnje diskretne namere i nije ni blizu toga da uništi svet.

Odnos između Spideya i negativca je odličan, i Michael Keaton ga odlično igra, dajući liku određenu produbljenost koju negativci u mnogim Marvelovim pa i Sonyjevim filmovima do sada nisu imali. Doduše, Keaton je imao zaista dobar materijal za igru jer nije imao potrebu za nekakvim psihopastkim kerebečenjima, nemotivisanim monolozima o svojim namerama već je naprotiv iz scenarija mogao da izgradi i odnos i da opravda svoj lik. Zanimljivo je da i u drugom GUARDIANSu koji ove godine ima odličnog negativca i u Spideyu, imamo jak motiv očinstva u karakteristikama supervillaina.

Tom Holland kao Spidey je mladolikiji od Maguirea i Garfielda, pa samim tim se bolje uklapa u taj profil mlađeg Spideya početnika i odlično se snalazi u ovoj ulozi. Uprkos tome što ni Maguire ni Garfield nisu bili loši izbori za ovu ulogu per se, a to naročito mislim za Garfielda, rekao bih da je Holland imao i sreće da se njegova harizma uposli u do sada najboljem filmu o ovom junaku.

Ključni adut HOMECOMINGa je pre svega humor i dobro rešavanje karakternih situacija koje su konzistentno postavljene u okvirima postuklata omladinskog filma. Watts nije neki maestro bioskopske akcije i u tom domenu HOMECOMING nudi vrlo ekonomičan i mudar koncept. Akcija se uglavnom percipira kroz Spider-Mana tako da Watts sebe ne dovodi u iskušenja da orkestrira neke komplikovane spektakularne scene sa velikim brojem protagonista, mada sasvim sigurno nekoliko scena donosi solidne akcione bravure, pre svih obračun na trajektu a zatim i spasavanje iz lifta u vašingtonskom spomeniku.

Unutar akcionih scena, Watts opet ne gubi humorističke akcente tako da u svim deonicmama uspeva da ostane dosledan u tom preplitanju između duhovite omladinske komedije i superherojskog akcijaša. U tom pogledu, HOMECOMING je zaista zrelo urađen, potpuno rediteljski artikulisan i kontrolisan, iako spada u red u "manjih" Marvelovih filmova u pogledu obima akcije poput ANT-MANa i DOCTOR STRANGEa koji su se ispostavili kao dobar izbor u pogledu koncepta. Ako izuzmemo Gunnove GUARDIANSe, rekao bih da je HOMECOMING u pogledu preciznosti rediteljskog postupla daleko najozbiljniji naslov u MCU.

Ono što film opterećuje jesu određeni recidivi iz ostalih MCU naslova koji ga čine nedovoljno samostalnim. Ipak, čini mi se da neki potencijalni gledalac u budućnosti svakako može da pogleda ovaj film bez nekakvog suštinskog predznanja o ostalim MCU naslovima. No, svakako da je ugođaj kompletniji ako se znaju ostali filmovi i utoliko šteta za Wattsov izuzetan rad.

Za razliku od ostalih MCU filmova izuzev GUARDIANSa koji su me mahom ostavljali hladnim, HOMECOMING je sve vreme imao snažan osvežavajući efekat humora i coming of age filma čije je adute Watts uspešno sproveo u delo. Stoga mislim da je ovakav film nedostajao ne samo MCU već i letnjoj filmskoj ponudi ove godine. Ponešto od ovoga je u manjim dozama ponudila WONDER WOMAN, ali HOMECOMING je u pogledu utiska ipak znatno snažniji i konzistentniji rad. Bravo.

* * * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment