John-Michael Powell ima ikonično ime za reditelja skoro kao John Patton Ford.
I snimio je film koji spada u okvire novog indie krimića, ali nije bio tako snažan i svež.
VIOLENT ENDS je backwoods krimić o ratu unutar dva kriva kriminalizovane porodice u Arkanzasu 1992. godine. Posle kraha poljoprivrede, jedni valjjaju koku a drugi meth, no i među njima ima onih koji bi samo da vode svoj život u nekim legalnim tokovima.
Kada jedan od tih nezainteresovanih za kriminal izgubi suprugu u pokušaju pljačke i kada prepozna jednog od rođaka kao počinioca, shvata da je policija - uprkos najboljoj volji nemoćna, ili da kažemo, nedovoljno agilna, i uzima pravdu u svoje ruke.
I u tom pogledu, ovo je jedan backwoods noir, sa sjajnom podelom u kojoj imamo Billy Magnussena u atipičnoj ulozi. On je glavni junak ove priče, a nema nimalo prostora za njegov komičarski dar koji on obično prenosi i u druge žanrove. Naravno, kao i svi glumci koji su u osnovi komičari, on spontanu unosi duh komedije čak i u krajnje ozbiljna dešavanja i njegov lik ima lagani, prirodni šarm i neposrednost.
Nick Stahl se pojavljuje u ulozi rođaka koji ga jedini razume a James Badge Dale kao zaista veoma bitan, i sve upečatljiviji igrač iz drugog plana, igra opasnog rođaka koji je sigurno kriv za sve, samo treba utvrditi u kolikoj meri.
Dakle, glumački nukleus je interesantan, pomalo atipičan, ali stabilan pre svega jer je tu James Badge Dale koji se zaista specijalizovao za kriminalističke priče smeštene u flyover states.
John-Michael Powell je i u scenarističkoj i u rediteljskoj izvedbi svoje priče konvencionalan, i film je mogao imati nešto izraženiju dinamiku od ove koju nudi. Kada se desi osnovni uzbuđujući momenat, film ne uspeva da kapitalizuje mnogo pokušaje da se legalnim putem reši spor, iako deluje da je Powell želeo da i ta deonica bude značajno gradivo i da pokreće gledaoca. Međutim, na kraju sve to je samo čekanje za završnu instancu osvete koja kreće u trećem činu.
Ovaj segmnet koji je sporan nije prazan hod, i tu ima ponešto suspensea, ali na kraju ostaje osećaj da je prvi. i poslednji plot point u filmu bio nešto o čemu je Powell više razmišljao.
Otud je i moj utisak o ovom filmu negde između * * 1/2 i * * * gde ovu prvu ocenu zaslužuje za izvedbu, a ovu drugu za nameru i krajnji utisak, jer VIOLENT ENDS na kraju priče jeste ipak bolji kad se gleda od onoga kako je konstruisan i snimljen.
No comments:
Post a Comment