ЧУМА В АУЛЕ КАРАТАС Adilkana Jeržanova je film koji nažalost tek na kraju pokaže da nije reč o provincijskom kafkijanskom art houseu o teskobi sovjetskog nasleđa.
Naravno, i takav kakav je bio je dobar za festival u Roterdamu, dakle sve je to progutao Zapad bez problema, ali kao što sam već nekoliko puta ponovio, ako imamo u vidu Adilkanove sposobnosti, ovaj film ih ne predstavlja u punoj snazi.
Film je atmosferičan i sveden, i donosi dosta snažne vizuelne simbolike, a u završnici koja se bazira na paganskom ritualu, postane skoro pa uzbudljiv.
Međutim, kafkijanski osnov u scenarističkoj postavci sa dijaloškim razmenama koje su sve sem dramske, a u svemu drugom su krajnje prevaziđene, i ponovo doza onog lošeg iz tatijevskog i kaurismakijevskog brevijara, čini da ovaj film ne bude ono što je mogao - mračna, distopijska fantazija bogata vizuelnom simbolikom.
No, ponovo, ako imamo u vidu da je film postigao uspeh i da je na kraju krajeva stigao čak i do nas, pokazuje da su neki merodavniji ljudi bolje reagovali. Ako imamo u vidu, kakvi su mu filmovi podržavani, Adilkan je još ispao i dobar.
* * / * * * *
No comments:
Post a Comment