28 DAYS LATER je bio bitan film kada se pojavio. U to vreme Danny Boyle nije bio ovo što je danas, tada je on bio ozbiljno ranjen propašću filma BEACH, na pragu toga da ga Amerikanci vrate kući nogom u dupe, a sa ovim filmom se vratio punom snagom, usput uvodeći horor u izraz veoma "ozbiljnih" autora, i uvodeći ga u visoki mejnstrim.
Dakle, ne smemo zaboraviti da je 28 DAYS LATER bio Boyleova žestoka mea culpa dobrotvorima raznih vrsta, a rezultirao je i veoma zanimljivim visokooktanskim nastavkom koji je snimio Fresnadillo, i potom nestao sa radara, kako se na njemu naglo i pojavio.
Prošle su decenije, i Boyle se sada vratio sa trećim filmom. Iako ovog reditelja cenim as much as the next guy uprkos velikoj amplitudi među filmova, pre svega zbog činjenice što je uvek imao sposobnost da se vrati na neki neočekivan način i to sa filmom koji ne samo da je dobar, vešt već i relevantan pa i jedinstven - ovog puta mene mnogo više zanima šta će snimiti Nia DaCosta.
Naime, meni je ona (uprkos Boyleovom minulom radu na 28 DAYS LATER) mnogo relevantnija kao horor autorka. Tako da, ja od ovog filma nisam očekivao mnogo sem da ga preskočim kao prepreku dok ne dođe Nia, koja se pokazala kao vrsna učenica Jordana Peelea u rimejku remek-dela jednog britanskog klasika, reč je naravno o Bernardu Roseu, Cliveu Barkeru i CANDYMANu.
No, prvo je trebalo prebrinuti Boylea, a ono što smo dobili nije nešto što je teško preživeti ali nije baš ni lagano.
Ako bih postavljao ovaj film u Boyleov opus, onda bih ga stavio uz rame sa MILLIONS, samo što je MILLIONS neuporedivo bolji film. Međutim, ovo je priča o odrastanju smeštena u 28 LATER univerzum koji sada realno, i bez ikakve dileme, postoji bez ikakve potrebe.
Dok je MILLIONS bio svež, emotivan, propulzivan, maštovit i surov u odnosima, 28 YEARS LATER je nižerazredni A QUIET PLACE koji ide od neinventivne do neinventivne pozajmice uz pomoć snažnog reidteljskog rukopisa Danny Boylea, direktora fotografije Anthony Dod Mantlea i izvanredne glumačke ekipe.
Malo li je? Upitao bi neko.
Svakako da nije. Ovo je jedan pristojan iako zapravo rutinski survival film sa podivljalim infektivnim ljudima i to je nešto što ne izbegavamo. I kada bismo se bavili samo viđenim, zaslužio bi * * * ali svakako ne više od toga.
Film je izvanredno glumljen i mišićavo je realizovan.
Međutim, obremenjen je ostavštinom 28 LATER franšize, a za to nema razloga. Dok su se prva dva filma bavila pitanjima propasti civilizacije i poretka, 28 YEARS se bavi jednom generic vizijom sveta koji prosto živi u jednoj pat-poziciji kao nebrojene druge filmske postapokaliptične zajednice.
Svet je naseljen ljudima koji su dobro apsolvirali postapokaliptični film snimljen posle 28 DAYS LATER, ne znam kako su u tome uspeli, jer film se vodi premisom da je svet stao sa Teletubbiesima, ali žive organizovano po konvenciji iz skorašnjih filmova.
Osim nimalo suptilne kritike Brexita jer je Britanija lako izolovana kao jedino preostalo žarište zaraze, film nema praktično nikakvu društvenu relevantnost. I samim tim nekog preteranog razloga da pretenduje da 28 LATER etiketu.
Alex Garland je ponovo pisao scenario. On je pisac kog treba pratiti ali realno od njega treba očekivati pretenziozan pokušaj koji vrlo retko pogodi, ali kad pogodi onda je dobar. I to se možda nekad desilo. Ovo sada međutim je sve krajnje mediokritetski, sasvim sigurno nije pretenciozno ali nije ni ambiciozno.
To sve naravno nije razlog da film ne bude kolokvijalno rečeno "dobar", međutim, nije ovo ni blizu onoga na šta bismo voleli da Boyle troši svoju starost.
Možda najtužnije od svega, Boyle u ovom filmu zalazi malo i sferu komodifikacije svog sveta i uvodi ga u domen parodije. Iako, mora se priznati, zalazeći u klopku stopgap filma gde snima nešto iza čega ide još nešto, svakako nije snimio nešto sa otvorenim krajem što ne stoji samo za sebe.
Otud teško je oceniti ovaj film. Bilo bi nepošteno dati mu išta ispod * * * za pokazanu veštinu, glumu i trud svih sektora ali moj subjektivni osećaj je jako loš, možda čak u sferi * 1/2. Ipak, ne mogu mu tu ocenu i dati jer jednog dana kad budem ovo listao kao neku referencu, ipak moram da pamtim da je film bio kompetentan. No, biće to jedan od filmova koga neću moći da se setim bez čitanja ovog podsetnika.