КАДЕТ Adilkana Jeržanova je u pogledu izraza žanrovski prilično ortodoksan, a opet veoma jeržanovljevski u odabiru teme i miljea.
Ovde nema tatijevskih digresija, nema naivnog humora, i jeržanovljizmi iz manje uspelih filmova su svedeni na minimum, što je možda znak sazrevanja, a možda je film svesno pravljen za zapadnu publiku.
U prilog ovoj drugoj pretpostavci govori osnovna zamisao. Naime, reč je o hororu koji je smešten u istorijsko-socijalne, da ne kažem kulturalne okolnosti Kazahstana, odnosno Karatasa, Jeržanovljevog Castle Rocka.
I ta kulturalna dimenzija, i istoriju na koju se oslanja deluje mi kao da je profilisana sa idejom da bude jasna na Zapadu. To jeste kalkulacija, ali ne može se osporiti da je dobro izvedena.
Priča prati mladog momka, koji je malo goth i malo androgin (za kazahstanske uslove, kod nas je to običan emo dečkić) kog majka dovodi u vojnu školu. Vojna škola je poznata po hazingu, po raznim inicijacijskim ritualima i kulturi maltretiranja zbog kojih su se neki pitomci i ubijali, a ovaj dečko deluje da će biti pod jakim udarom.
Međutim, dečkić vrlo brzo počinje da pokazuje neke sličnosti sa Carrie, i razni koji ga muče kreću da stradaju na gadne načine. To nas naravno vodi ka osnovnoj misteriji uklete škole kao metafore SSSRa, militarističke hegemonije itd.
Naravno, zbog cele situacije sa Kazahstanom koji pomalo izlazi ispod ruskog šinjela usled zauzetosti Rusa oko Ukrajine ovde možemo jasno prepoznati i refleksiju generalne percepcije Rusije, mada Jeržanov ipak ne bi baš da previše direktno čačka tu stvar. Ali, tamo gde treba, film će biti pojačano antiruski tumačen. Ipak, film prevashodno, "tehnički" jeste više antisovjetski u tom definisanju traume.
Sam horor aspekt pokazuje da Jeržanov ima dosta konvencionalan "nerv" za taj žanr. I ovde možemo najpre govoriti o korektno postavljenoj horor okosnici čije se osvežavanje žanra dešava kroz milje i kontekst a ne kroz žanrovsku inovaciju.
Otud, horor je korektan, ali sam po sebi, bez većeg značaja za žanr, i sinhronijski i dijahronijski.
No, ukupno uzev, КАДЕТ je uspeo paket koji funkcioniše kao celina, i koliko god ga primarno vidim na festivalima, ovo jeste i horor film za one koji ne misle da horor nužno mora biti scary movie.
Ako bih ga u pogledu izraza poredio sa nečim novijim, to bi bio HIM Justina Tippinga, ali taj film je ipak radikalniji u svojoj izvedbi i estetskim uzorima. Međutim, oba dele taj momenat gde junak ulazi u svet koji je zapravo jezgro traume i u njemu se bori da pobedi zlo koje generiše sam prostor u kom se našao, a koji je idejno veoma pregnantan.
КАДЕТ svakako nije SUPSPIRIA u vojnoj školi, ali oni kojima ovi naslovi nešto znače mogu da ga pogledaju.
* * * / * * * *
No comments:
Post a Comment