U sklopu sklopu pripreme za novi MUZZLE, reprizirao sam prvi Stalbergov film HIGH SCHOOL.
I moram priznati, petnaest godina kasnije mi se dopao više nego prvi put. Ovaj film je bio snažan rediteljski showcase. Reč je o uzbudljivoj stonerskoj komediji koja kreće i ne staje, režirana je kao akcioni film, sa dosta suspensea, vizuelnom kulturom Mitchella Amundsena koji je - kao što znamo - ozbiljna glava, ali i sa nervom za stonerski aspekt stonerske komedije.
I zbilja, u HIGH SCHOOLU koji je kako god okreneš uzbudljiv i duhovit, može da se oseti jedna dimenzija humora koja je sačuvana za publiku koja ga gleda naduvana i koji se u tim stanjima otključava.
Priča prati mladog vukovca koji se navari prvi put u životu, i kada škola oglasi iznenadni pregled urina za sve đake, sa drugarom dolazi na ideju da obesmisli test tako što će zamesiti hash brownies i drogirati celu školu. Međutim, kada se brownies umese sa halucinogenim sojem, stvari počnu da dobijaju blago apokaliptične razmere.
Ako imamo u vidu da je Stalberg posle ovoga režirao vrlo dinamične ali svedene trilere, u kojima ima humora, ali samo onog koji proističe iz situacije - veoma je zanimljivo kako je vešto ovde orkestrirao simfoniju raznih pizdarija, na mnogo raznih nivoa, među velikim brojem likova, a da pritom nikada nije izgubio osećaj protagonizma za svoje osnovne junake.
U tom pogledu, HIGH SCHOOL ostaje jedna maestralno i veoma studiozno režirana teen komedija koja čisto u tom pogledu mora da bude prepoznata.
Međutim, interesantne su i neke vrednosne stvari.
Naime, HIGH SCHOOL je u suštini stonerski film koji svakako nema ništa protiv umerene upotrebe narkotika kao katalizatora za zabavu. S druge strane film MUZZLE i cela ta priča govore o paklu fentanilske epidemije. E sad, u HIGH SCHOOLu Stalberg se podsmeva weed funds terrorism tezi, međutim u MUZZLE svakako razrađuje tezu o kineskom plasiranja supstanci za fentanil preko meksičkih kartela sa jasnom desnom agendom i dozom ksenofobije a ako se setimo i transfobije. Isto tako, Mela Gibsona jedan od junaka opisuje kao "Mad Max douchebag",
U svakom slučaju, Stalberg je u međuvremenu napravio ideološki zaokret i danas je veoma veliki kritičar propasti američkog društva, i to baš zdesna.
U tom smislu, ne znam koliko drži da je HIGH SCHOOL deo njegovog kanona jer nije ni žanrovski a ni ideološki na sadašnjoj liniji. Međutim, sasvim sigurno, ovo je film koji itekako ima veze sa njim i njegovom rediteljskom kompetencijom koju je ovde iskazao u jednoj par excellence komercijalnoj formi i nametnuo se kao jedan od najveštijih reditelja tog žanra u kom ima mnogo likova koji nisu nimalo naivni.
* * * / * * * *
No comments:
Post a Comment