Rudolf van den Berg snimio je film DE JOHNSONS, holandski pokušaj da se snimi jedan internacionalni horor, što njima nije sasvim strano.
Ono što je DE JOHNSONSu išlo u prilog jeste činjenica da je van den Berg reditelj koji ima dosta izgrađenu vizuelnu kulturu, i to u domenu mejnstrim pripovedanja. Kad se dođe do horora, tu ima nekih elemenata gde njegova vizuelna kultura daje zanimljive rezultate ali ne može se reći da je horor njegov žanr.
U tom smislu, DE JOHNSONS je jednostavan film koji govori o kletvi oživljenoj kroz jedan neetički medicinski eksperiment u kom je pokušano stvaranje veštačke materice, i okultisti kog vlada angažuje da spreči potpuno ispoljavanje probuđenog prokletstva. I taj deo je u redu - ali istovremeno imamo i melodramu o jednoj mladoj ženi, i njenoj majci gde ova mlada žena počinje da se suočava sa nekim manifestacijama prokletstva ali se ukupno uzev nalazi u melodrami pre svega, u kojoj ima vrlo malo horora i tu nastupa disbalans.
U izvesnom smislu, mogu da zamislim situaciju u kojoj je van den Berg hteo da napravi film koji je "ozbiljna drama" a istovremeno i horor, ali onda je morao te dve stvari da integriše u jedan tok. Ovako kao da gledamo dva filma, gde nijedan nije skroz loš, ali svakome će jedan biti zanimljiviji od drugog.
Kada se konačno ta dva toka spoje, već je kasno, i tada vidimo da je van den Berg ovde bio bolji u svemu sem u hororu, što je šteta jer u prvih desetak minuta filma deluje kao da imamo pravo otkriće.
* * / * * * *
No comments:
Post a Comment