Brian Gibson je bio britanski profesionalac koji je režirao najrazličitije stvari ali ono za šta se na kraju naročito specijalizovao bili su muzički filmovi, biografski ili fikcionalni parabiografski radovi o muzičarima. To je bilo komplementarno sa njegovim aktivnim radom u pionirskim danima muzičkog video klipa.
BREAKING GLAS je njegov rani bioskopski rad iz Velike Britanije u kom je prikazao uspon mlade art rockerke ili punkerke koja kreće od nekog pub nivoa nastupa i postaje zvezda koja puni hale.
Na tom putu postoje razni koraci, borbe, dileme, neuspesi, reakcije na propast ali i kasnije na uspeh i slavu, i tu Gibson manje-više po vlastitom scenariju ide utabanim putem.
Ono što je ključ filma i ono zbog čega je na neki način vredniji danas nego kad je izašao jeste u stvari slika Britanije gde su na ulicama još uvek ne samo ljubitelji punka već i skinhedi koji se sa njima obračunavaju i gde je moguće imati gažu u pubu posle nastupa nekog RAC benda, a pored scene naslediti i njihovu publiku koja nije nužno zadovoljna.
Glavnu ulogu igra Hazel O'Connor koja je imala nekakvu i glumačku i muzičku karijeru, i prateći album uz ovaj film je bio njen muzički debi, negde na liniji Lene Lovich, samo mnogo više programski i rekao bih ne naročito samostalan mimo filma.
Gibsonov rediteljski postupak je energičan, sa spojem britanske škole realizma i diskretnih intervencija iz domena estetike video klipa. Svet koji prikazuje je uglavnom uverljiv, čak i kada ode u fazu osude otuđenosti glavne junakinje od realnosti, i kada postaje hiperstilizovana diva koja nema više veze sa onom punk heroinom sa početka.
Sve su to rešenja koja žive kroz ovu A STAR IS BORN tradiciju, i ono što kanališe Hazel O'Connor ovde srećemo kasnije kod Lady Gage recimo u Bradley Cooperovoj ekranizaciji ove priče. S tim što mislim da je BREAKING GLASS ipak snažnija vremenska kapsula od tog, inače solidnog filma.
* * * / * * * *
No comments:
Post a Comment