Жаным, ты не поверишь Jernara Nurgalijeva je u suštini Sveti Gral srpske tranzicione kinematografije, backwoods crnohumorna akciona komedija sa elementima horora, snimljena sa malo novca i puno domišljatosti, kao nešto što bi u saradnji onomad (kad su sarađivali) radili Sam Raimi i Braća Coen.
Sličnosti projektnih zadataka kazahstanske i srpske kinematografije su zapanjujuće i može se reći da se baš u Kazahstanu mogu naći odgovori na pitanja koja sebi postavljaju naši autori.
Razlika je naravno u tome što Kazasi donose nešto svoje, lokalno i veoma osobeno, uz odeđeni know how koji im može pružiti veliki brat - ruska kinematografija. U tom smislu, film koji je snimio Nurgalijev je kao i najbolji kazaški filmovi - naizgled sirov jer se to očekuje od njih koliko i ornamentalnost, ali zapravo i žanrovski i zanatski vrlo osmišljen.
U prvim scenama smeštenim u gradu, Nurgalijev pokazuje da mu bilo kakav glossy prikaz urbanog života u žanru komedije nije nimalo stran, ali kada film ode u neku vukojebinu gde su junaci pošli na pecanje, stvari nas vode do glavnog gradiva koje je naravno i omogućilo da ovaj film bude veoma uspešan izvozni proizvod i prođe značajan deo turnira Četiri skakaonice među žanrovskim festivalima.
Kada film ode van grada posle par minuta urbane ekspozicije, city slickersi upadaju u nevolje sa bizarnom bandom kamatara iz provincije, i obe grupe zajedno isprovociraju reakciju lokalnog zloduha, misterioznog nemilosrdnog Stranca koji je prosto iritiran raznim dešavanjima.
Tempo je intenzivan, humor je prljav, naizgled previše raznolik, ali kako stvari odmiču tako vidimo kako je svaki element bio neophodan da bi se izgradila ukupna slika. U filmu koji deluje nekontrolisano u pojedinim deonicama, Nurgalijev zapravo nameće vrlo ozbiljan autoritet i usmerenje.
Ovo je žanr koji ima svoje limite, i pola ocene više dajem ovom filmu baš zato što je neverovatno uspešno ispunio svoj zadatak, dakle zbog konteksta.
* * * 1/2 / * * * *
No comments:
Post a Comment