ШТУРМ Adilkana Jeržanova je film koji mi je sa titlom bio podjednako uspeo kao i bez, jer je ipak reč o delu u kom se stvari dešavaju na jasan i vizuelno ekspresivan način. Međutim, bilo bi nepravedno reći da titl nije dodao jednu novu dimenziju pojedinim scenama i situacijama.
ШТУРМ je u osnovi priča o grupi običnih ljudi koji se nađu u situaciji koja iziskuje herojstvo na bojnom polju. U jednom pogledu možemo reći da Adilkan ovde glokalizuje jednu tipičnu holivudsku mustru - junaka koji se upliće u žanrovski zaplet iako mu po svom habitusu ne pripada tzv. fish out of water film. S druge strane, možemo prići stvarima kao culture clashu, dakle kako se kazahtanski meštani upliću u takvu priču.
Priča je smeštena u Adilkanov Karatas, njegov Castle Rock, u kom teroristi zauzimaju školu iznose uslove i ritam u kom će ubijati đake. Kada meštani i zaposleni u školi shvate da specijalci neće stići na vreme i da će teroristi dotle. pobiti malobrojne đake, odlučuju da sami izvedu operaciju spasavanja i kreću da se pripremaju.
U tom pogledu, ovo je istovremeno jedna surova parodija žanra, ali isto tako i njegova reinterpretacija iz drugog etno-ornamentalnog ugla, sa akcionim prizorima koji u sebi nose nešto skoro pa bongovski u pogledu nihilističkog smisla za humor i kompoziciju. Svakako iznenadio bih se jako ako Adilkan nije bio veoma nadahnut Bongom kada je snimao ovaj film.
Iako za klasu ispod opšteg nihilizma, dometa pa i izvedbe STEPPENWOLFa, ovo je svejedno ozbiljna škola kako se u subalternim okolnostima definiše doprinos žanru i kako se sa njime može polemisati. Iako je u svom novijem filmu otišao toliko napred da je stao uz rame velikanima, već se i u ovom delu vidi kako spremno stoji na ramenima džinova.
Adilkan ima sirovost i spremnost da koketira sa očekivanim vajbom naivne umetnosti koji se nameće kazahstanskom filmu, međutim, ako je on išta, onda je pre svega lukav i izuzetno obavešten poznavalac filma ali i tehnolog naracije.
ШТУРМ je film za svaku preporuku.
* * * / * * * *