Spike Lee je novi film očigledno snimao sa ambicijom da izađe u bioskope. O tome svedoči relativno širok plan u kom je dosta scena rešeno, bez preteranog obaziranja kako će to izgledati na strimingu. I tu bih odluku poštovao da je u ovoj adaptaciji Akire Kurosave i romana Eda McBaina pokazao više ukusa i sluha.
Međutim, široki planovi kojima se služi gde voli da vidimo celu figuru glumca nažalost jedino su inherentno bioskopsko u ovom filmu. Opet, televizija i striming su previše napredovali da bi se takav epitet iskorisitio za diskreditaciju ovog filma. On je naime po nivou mnogo ispod savremene televizije a i filma za striming.
HIGHEST2LOWEST je rimejk Kurosave, ali je zapravo RANSOM Rona Howarda (inače takođe rimejk) samo ne ni za siromašne već za beskućnike. Dok traje film gledalac sve vreme mora da savladava snažnu potrebu da sve ovo prekine i pusti pravi film o toj temi u kom su Ron i Mel na vrhuncu snaga, a tokom snimanja i na vrhuncu trke za oskara.
Ovo je bedna verzija toga, sa Denzelom koji naizgled samoupravlja ali samo tumara kroz jednu senilnu viziju nekada značajnog autora koja izgleda malo kao triler skromnih mogućnosti, malo kao neka naivna priča maltene komemorativnog karaktera o tome kako crnci vole i znaju i muziku a malo Nickelodeon porodična apoteoza.
Najveća žrtva ovog filma je Ilfenesh Hadera koja je u ovom filmu ponovila ulogu iz GODFATHER OF HARLEM, jake supruge moćnog muškarca koja je uvek tu za njega, da ga podrži ali i ispravi u zabludama, čak i smisli izlaz iz bezizlazne situacije ili ga stvori. Ilfenesh sa uspehom već četiri sezone igra taj lik i nekako ga varira da joj se uvek obradujemo kad se pojavi na ekranu. Ovde imamo dvočasovnu verziju toga ali nažalost i ulogu na nivou možda i najlošije epizode GODFATHER OF HARLEM.
Ilfenesh Hadera je zaista najveća žrtva ovog filma. Već decenijama je bila Spikeova back up girl i ovde je konačno dobila glavnu ulogu prema kojoj je Rene Russo iz RANSOMa bukvalno Lady Macbeth.
Naravno, RANSOM je pisala školovana ruka, režirala ista takva, zvezda je u punoj snazi.
Ovde imamo Denzela koji ne zna šta će sa sobom, imamo senilnog Spikea koji se pretvorio u javnim nastupima u apsolutnu karikaturu samog sebe, imamo slobodu da se bez razloga snimi film od 133 minuta i rezultat nažalost ne izostaje.
Film je zaista užasan, po upotrebi skora čak na granici parodije a pritom je film u kom muzika igra bitnu ulogu, a kao što znamo Spike je reditelj čiji je opus ozbiljno oslonjen na muziku ne samo u dijegezi već i u temama. Ovde je upotreba muzike bukvalno da se ne poveruje i na svako dobro rešenje dođe nekoliko koja bude nevericu.
Najteže dramske scene i odluke, recimo kada jave Denzelu da mu je otet sin, napravljene su toliko naivno i cheesy da sam se u nekoliko navrata zaista ponadao da je reč o parodiji, ali nije.
U svakom slučaju, ulazak ovog filma u Kan svedoči o tome da su želeli Apple i zvezde na Kroazeti jer ovaj film zaista ni za šta drugo nego za eventualno generisanje glamura na tako nekom festivalu.
Spike je i ranije koketirao sa mejnstrimom i bio je u stanju da napravi vrhunski. Ovde je Spike potpuno van tokova ne samo sa time kako danas mora da izgleda mejnstrim film, on je u ozbiljnom sporu sa dobrim ukusom i nažalost, 133 minuta toga i kroz trajanje deluje možda još i gore nego što jeste. A grozno je.
* 1/2 / * * * *
No comments:
Post a Comment