Pogledao sam HELL OR HIGH WATER Davida Mackenzieja, indie krimić koji je ovog leta bio slavljen kao spas američkog filma jer oslonjen na tradiciju filma sedamdesetih pruža žanrovsku alternativu superherojima, nastavcima, IPjevima i svemu ostalom što američki film čini dosadnim. U osnovi, to je tačno. Problem je samo što HELL OR HIGH WATER nije naročito dobar film. Taylor Sheridan, scenarista filma SICARIO, ponovo potpisuje jedan bled i neupečatljiv predložak, ovog puta bez problematičnih "nekonvencionalnosti".
HELL OR HIGH WATER ne nudi nijedno ozbiljno "iskliznuće" van klišea, i ne nudi nijedan iskorak. I to bi u sigurnijim rediteljskim rukama moglo rezultirati klasicističkim žanrovskim filmom, međutim Mackenzijev postupak je mediokritetski, bez jasnog ugla gledanja, i u pogledu odnosa prema junacima i u pogledu vizuelnog koncepta. HELL OR HIGH WATER je rediteljski uprosečen negde između televizijskog krimića i televizijske melodrame, i kada se tome dodaju Chris Pine, Ben Foster i Jeff Bridges koji su osetili da ovde treba da se malo "razglume", mada nema nekog naročitog razloga za to, onda jedino što preostaje jeste želja da iznova gleda Mickleov COLD IN JULY koji je pokazao kako se ovakav sadržaj raid, kako bi mogao da funkcioniše u 21. veku.
Otud, u priči o ovom filmu čak i ne moramo vapiti za Walter Hillom jer čak i Mickle je ovako nešto mogao da pokrije. Mackenzie je žestoko promašio zicer koji mu je ponuđen. Međutim, kroz dim blokbastera, kritika nije dobro videla i slavi ga kao da je pogodio.
* * 1/2 / * * * *
HELL OR HIGH WATER ne nudi nijedno ozbiljno "iskliznuće" van klišea, i ne nudi nijedan iskorak. I to bi u sigurnijim rediteljskim rukama moglo rezultirati klasicističkim žanrovskim filmom, međutim Mackenzijev postupak je mediokritetski, bez jasnog ugla gledanja, i u pogledu odnosa prema junacima i u pogledu vizuelnog koncepta. HELL OR HIGH WATER je rediteljski uprosečen negde između televizijskog krimića i televizijske melodrame, i kada se tome dodaju Chris Pine, Ben Foster i Jeff Bridges koji su osetili da ovde treba da se malo "razglume", mada nema nekog naročitog razloga za to, onda jedino što preostaje jeste želja da iznova gleda Mickleov COLD IN JULY koji je pokazao kako se ovakav sadržaj raid, kako bi mogao da funkcioniše u 21. veku.
Otud, u priči o ovom filmu čak i ne moramo vapiti za Walter Hillom jer čak i Mickle je ovako nešto mogao da pokrije. Mackenzie je žestoko promašio zicer koji mu je ponuđen. Međutim, kroz dim blokbastera, kritika nije dobro videla i slavi ga kao da je pogodio.
* * 1/2 / * * * *
No comments:
Post a Comment