Saturday, October 15, 2011

BOMBA U 10 I 10

BOMBA U 10 I 10 Časlava Damjanovića je specifičan partizanski film koji govori o urbanim diverzantima za koje mi samo na osnovu aktivnosti naslućujemo da su partizani, pošto ne bi inače u SFRJ bio snimljen film o nekim drugim antifašističkim herojima, koji pripremaju ubistvo ozloglašenog SS pukovnika. Činjenica da se za junake ne zna da li su komunisti odnosno partizani proističe iz toga što je film nastao u koprodukciji sa američkim partnerima i namenjen je bio internacionalnom tržištu na kom je čak prošao dosta solidno i uspeo da se dokopa američkih bioskopa, dobivši čak dosta solidne kritike ako imamo u vidu da je ipak reč o filmu B-kapaciteta snimanom u SFRJ.

Drugi specifičan aspekt ovog filma jeste veliki akcenat stavljen na akciju koje inače ima i u partizanskom filmu ali kod Damjanovića su to akcioni set-pieceovi u kojima nema nikakve ni sentimentalne ni političke dimenzije. Ovo je čista akcija, i to prilično solidno razvijena.

BOMBA U 10 I 10 je pre svega uspeo B-film gledano iz američke vizure. Jugoslovenski filmski radnici su mu dodali klasu više i približili ga nekim ozbiljnijim produktima i to se vidi već u prvim kadrovima filma.

Scena sukoba na ruševini u kojoj gine diverzant kog igra Rade Marković spada u red najmaštovitijih, najnasilnijih i najuzbudljivijih akcionih scena u našem filmu. Očigledno je zahtev američkih korpoducenata bio da se uvede više exploitationa, i Damjanović je to vrlo vešto sproveo. Iako je u par scena na granici da sklizne u čist exploitation, on uspeva da te zahteve vešto integriše u narativ.

Scenario je pisam sam Damjanović u saradnji sa Vincent Fotreom, scenaristom živopisnog opusa u kome se nalazi i jedan od kultnih kratkometražnih Red Scare filmova edwoodovskih dometa, i Vlastom Radovanovićem koji je u ovo vreme bio još uvek svež posle uspeha izvanrednog SAŠE. Njihov scenario je odličan, precizan je, ima zanimljivu intrigu i lukavog Nemca negativca koji ima vrlo specifičnu personalnost i pravi je filmski villain u najboljem smislu. Igra ga Branko Pleša koje je već u filmu VETAR JE STAO PRED ZORU igrao sjajnog islednika Nedićeve policije, i ovde ponovo igra Nemca sa masterplanom kako da namami urbane gerilce u klopku.

U glavnoj ulozi je američki B-glumac George Montgomery, pa pošto su svi nahovani on ne odudara previše od ostatka ekipe koja je odlična, njegovog sidekicka pri početku igra Rade Marković koji je u borliačkim scenama začuđujuće agilan, a potom ga preuzima Aleksandar Gavrić kao sidekick. Rada Đuričin igra nežnu devojku koju su Nemci ucenili da se infiltrira. Dakle, ekipa je na nivou i svi se postavljaju dobro, u funkciji jednostavne i efektne priče.

BOMBA U 10 I 1O definitivno nije klasik partizanskog filma jer se u startu može postaviti pitanje govori li ovaj film uopšte o partizanima i vrlo je zanimljivo pitanje da li je u ono vreme kritika uopšte postavila to pitanje totalne apolitičnosti junaka. Ovde se čak kao dominantan motiv pre svega uzimaju lični razlozi, borba za opstanak i osveta. Čak glavnog junaka ni ne zanima okupator već ubistvo SSovca koji mu je ubio brata.

Film je snimao Nenad Jovićić u dinamičnom stilu koji je imao i u SAŠI, i po korišćenju pokreta kamere i stilu ova fotografija više liči na radove Đorđa Nikolića nego na Jovičićev takođe izvanredni stil.

Damjanović je kasnije režirao jedan slabiji partizanski film REKVIJEM. Ali BOMBA U 10 I 1O ostaje obavezna lektira kako za ljubitelje WW2 filma tako i za one koje zanima jugoslovenski triler.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment