Sunday, July 18, 2010

REPO MEN

Pogledao sam REPO MEN Miguela Sapochnika, snimljen po romanu Erica Garcie, SF akcijaš koji pokušava da bude savremeni pokušaj filma na tragu BLADERUNNERa ili LOGAN'S RUNa, pa u krajnjoj liniji i SOYLENT GREENa. Jude Law i Forest Whitaker su glumci koji su upravo potvrda visoke umetničke ambicije ovog filma, koji u izvesnom smislu i jeste jedan od onih filmova o kojima se stalno priča kao nekim mnogo ludim, edgy projektima za koje se studiji i reditelji attachuju a na kraju ih nikada ne snime.

REPO MEN u principu ima sve odlike takvopg projekta, dovoljno "oneobičene" akcije da privuče glumce-elitiste, a opet dovoljno konvencionalne da ih podrže studio i veći finansijeri. Konačno, studiji nesporno možda i najveću slobodu dopuštaju kada je reč o SF projektima, i na neki način, jedini žanr koji se dosta ozbiljno i ambiciozno shvata u studijima je SF te mu se dopušta nešto transgresije i originalnosti.

REPO MEN međutim na dosta mesta pokazuje kako postoje dosta solidni razlozi zašto se ti izvikani scenariji ne snimaju. Naime, sve ono što je originalno u ovom filmu svodi se an nivo vica i usiljene ruštvene kritike koja je jasna na nivou loglinea filma. Ideja je dakle da u budućnosti, ljudi često menjaju obolele organe a da ih biotech firme daju na kredit, te da postoje repo men koji te organe ako isplata ne stigne na vreme, oduzimaju.

To je interesantno kao ideja za novinsku kolumnu, ali na nivou celog filma, pisci i Sapochnik ne uspevaju da postignu utisak da je reč o ičemu dubljem od malo groteksnijeg SF akcionog zapleta koji pak na nivou akcije ne funkcioniše jer autor ipak misli da ima nešto da kaže pa film usporava u mnogim deonicama unoseći banalne i predvidljive dramske scene.

Osim te pretenzije koja utiče na trajanje i ritam filma, osim jedno 15 minuta viška i celih komada filma koji su se mogli izbaciti, i generalno pretencioznog tona, REPO MEN iza sebe krije pristojan akcioni B-film.

Možda bi neko mogao reći da on u sebi na podjednakoj dubini krije i podjednako zanimljiv kontemplativni SF, ali ja nisam od tih. Mislim da je REPO MENov društveni angažman izuzetno jasan i čitljiv već u ovoj formi i da ga ovi autori ne bi mogli bolje pdorubiti, između ostalog i zato što je ovo film sa mehaničkim razvojem karaktera - recimo glavni junak shvata da je reposession organa ružna praksa onda kada on postaje srećni posenik transplantiranog srca.

Glumačka ekipa je odlična, Jude Law i Alice Braga nose filjm bez problema a fanovi Carice Van Houten će biti razočarani koliko je njena uloga mala i beznačajna.

Sapochnik kao reditelj sa iskustvom u svetu videoklipova i meksički DP Enrique Chediak nude visokoestetizovano nasilje i interesantne ambijente i dizajn likova. Meni je lično smetala Sapochnikova okrenutost upotrebi pop muzike kao zvučne slike između ostalog i zato što se oslanja na savremenu muziku a film se dešava u budućnosti.

U svakom slučaju, u proporciji sa nekritičkim uživanjem u provokativnim sadržajima koji su sami sebi svrha, utisak o ovom filmu nekome može biti još i povoljniji. Sasvim sam siguran da ima ljudi koji će mnogo više ceniti završnicu u kojoj se hirurgija i seks bukvalno izjednačavaju dovodeći Cronenbergovu paradigmu na ekran u najvulgarnijoj formi.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment