Wednesday, July 14, 2010

ILUZIJA

Pogledao sam ILUZIJU Krste Papića iz 1967. godine, urbanu melodramu o ljubavnom trouglu, između dva brata, jednog starijeg inače ratnog veterana i njegovog mlađeg brata i devojke zbog koje stariji rasturio svoj brak ali joj je mlađi bliži po godinama i senzibilitetu.

Iako je u prvom planu melodrama, ILUZIJA je tek blago prikrivena socijalna kritika koja se zapravo bavi, tada već dosta aritikulisanim konfliktom "boraca" i posleratnih generacija odnosno idealima mladih koji shvataju da socijalističko društvo koje je izgrađeno zapravo nije onoliko pošteno koliko režim sugeriše da jeste.

U tom smislu, stariji brat je tipičan primer đilasovske "nove klase" ali mlađi brat nije primer studenta "šezdesetosmaša" niti nekoga ko bi mogao postati ta vrsta buntovnika. Ovde su studenti prikazani više kao bunovnici kojima ni ulica nije strana, u smislu kafane ili tuče, ali ideali nekih od njih su čisti.

Papićeva režija je sigurna, bez neke vizuelne raskoši ali vrlo efikasna i precizna u glumačkom smislu. Zanimljivo je da mlađeg brata igra Slobodan "Lobi" Dimitrijević, jedan potcenjen glumac iz tog perioda a da njegovog druga u epizodnoj ulozi igra baš mladi rade Šerbedžija, koji iz današnje vizure deluje kao prirodna podela za tu ulogu.

Papić je u ILUZIJI uspeo da isporuči najbolji primer onoga što bi se u istorji SFRJ filma moglo nazvati problemskim filmom, ali ovaj naslov se isto tako može rangirati i među uspešnijim urbanim melodramama. Ovaj naslov vrlo dobro zarobljava osnovne društvene i generacijske kontradikcije tog doba i jedno društvo koje počinje da mutira i udaljava se od svog bazičnog ideološkog narativa na čjem braniku ostaju oni koji bi trebalo da ga napadaju iz generacijske pozicije.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment