Sunday, June 28, 2009

GOAL

Treći deo serijala GOAL koji je režirao Andy Morahan, predstavlja verovatno jedan od najdekadentnijih sequela u istoriji filmskih franšiza. Čitava postavka serijala GOAL je od starta bila prilično dekadentna i u to nema sumnje. Teško je film koji su sponzorisali FIFA i Adidas mogao da bude išta u suštini zdravo. Međutim, prvi film Danny Cannona je bio pristojan i predstavljao je fudbalski film nove generacije sa nekim dobrim rešenjima i glossy egzekucijom, i naravno određenim neuralgičnim tačkama vezanim za same scene fudbala. Drugi deo je više pošao putem ENTOURAGE smeštenog u svet fudbala, za razliku od prvog koji je više bio ROCKY. Ipak, kao ni Britanac u prvom delu, ni Španac Serra u drugom nije uspeo da u potpunosti reši problem fudbalskih scena.

Međutim, treći deo pokazuje da su posle relativnog neuspeha prvog i totalnog neuspeha drugog dela, producenti digli ruke, tako da čak ni ono što je bilo suština filma, a to je praćenje glavnog junaka Santija, od meksičkog geto fudbala u LA, preko Njukasla i Madrida do svetskog prvenstva, biva promenjeno i u trećem delu je Santi samo sporedni lik, koliko god to suludo zvučalo.


Naravno, kada franšiza ode dođavola, jedan od prvih koji je napušta je glavni glumac, međutim, u ovom konkretnom slučaju, Kuno Becker je taj glumac, dakle glumac koji nema šta mnogo pametnije da radi inače, pošto uglavnom glumi u nekim daytime soapovima i sl.

Sve to daje utisak da je treći GOAL zapravo samo snimljen da bi se ispunila forma, da bi se ispoštovao ugovor koji porazumeva tri filma, i potpuno je neverovatno da je došlo do ovolikog pada nivoa filma. To je još čudnije pošto ga režira Andy Morahan, našoj publici poznat kao reditelj filma HIGHLANDER 3 koji svakako nije vrhunsko umetničko ostvarenje ali je nesumnjivo bio theatrical film u svoje vreme. Ako tome dodamo da je Morahan bio vrhunski reditelj muzičklih spotova, šokira totalna tehnička nekompetentnost ovog filma. GOAL 3 nije mnogog iznad nivoa britanskih fudbalskih soap opera kao što su DREAM TEAM i sl.

E sad ono što je poseban element ludila jeste to što je film povezan sa Svetskim prvenstvom u Nemačkoj 2006. Kada je sniman prvi film, to prvenstvo je delovalo kao odliačn termin za zaključenje trilogije ali danas je bliže prvenstvo 2010. i Južnoj Africi nego 2006. a pokušaju da igrači budu ubačeni u utakmice koje smo gledali je ne samo šokantno tehnički loš (tek za nijansu bolje od ONA VOLI ZVEZDU) nego je i besmisleno jer ih čini delom mečeva za koje znamo kako su se završile.

I ENTOURAGE ima tih događaja koji su se zaista desili u koje se ubacuju fikcionalni likovi, ali tamo je to mnogo veštij izvedeno nego ovde.

Konačno, čini se da je posle prvog filma koji je obratio pažnju na tamnu stranu fudbala u vidu povreda, noćnog života, žena, droge i sl. drugi i treći film se mnogo buše bave tim aspektom. Ceo treći film je potpuno apsurdno antifudbalski, ali ne na neki suštinski način, nego pre svega na nivou loše napisane sapunske opere. Ja volim sportske filmove koji se završavaju porazom, meni je to OK i u ANY GIVEN SUNDAY i u FRIDAY NIGHT LIGHTS, međutim serijal GOAL je ozbiljno zalutao.

Ne samo dakle što je film grozan i silom snimljen, ne samo što je gori od televizijskih i boljih DTV proizvoda, nego je na tom putu apsolutno izgubio suštinu koja je činila seriju. Ja ne znam tačno šta je bio originalni plan za treći film sa Kuno Beckerom, dok je Lawrence Bender još uvek vodio show, ali kladim se da ideja nije bila ovo.

Pomeranje akcenta sa fudbalskog puta na melodramu među junacima nije loša intencija. Najbolji sportski filmovi se i oslanjaju na priče o likovima, ali ovde se izgubio fudbalski fokus, utakmice su maltene potpuno lišene uticaja na junake, a melodrama je besramno plitka.

GOAL 3 je prošao potpuno nezapaženo, za razliku od prvog dela koji je imao veliki hype. Međutim, na fenomenološkom nivou, GOAL 3 je možda i potentniji za analizu od prethodna dva jer puno govori o surovosti filmskog biznisa i sudbini oportuno koncipiranih filmova. Sada se inače kod nas sprema jedan film ovog tipa, o Svetskom prvenstvu u Urugvaju 1930. i plašim se da bi mogao biti vrlo oportun.

No comments:

Post a Comment